Slavonija

Tri dana po Slavoniji i Srijemu

10 siječnja 2021.

Napisao Matija Čaić

Slobodan vikend smo odlučili iskoristiti za posjet Slavoniji i Srijemu. Tri vrlo interesantna grada su smještena na samom istoku i vrlo blizu jedan drugome. Gradovi su Ilok, Vukovar i Osijek.

Eh sada, tko kaže da je Hrvatska mala, taj sigurno nije nikad probao doći iz središnjeg dijela do Iloka. Uglavnom, to je otprilike 5 sati ovakve vožnje.

Znači ciglu na gas i željno iščekujete trenutak kada ćete morati upotrijebiti upravljač. Ali uz dobro društvo i dobru glazbu vrijeme proleti.

Plan je bio sljedeći. Prvi dan doći do Iloka i smjestiti se. Drugi dan obići Vukovar i Osijek. Treći dan Obići Ilok i na povratku Jasenovac i Lonjsko polje.

Prvi dan

Krenuli smo nakon ručka oko 15.30 sati. Računali smo na 4,5 do 5 sati vožnje tako da se taman stignemo smjestiti i pripremiti za ostatak obilaska.

Autocesta, nekoć poznata kao Autocesta bratstva i jedinstva, vodi skroz do granice sa Srbijom, a otuda imamo još pedesetak kilometara do odredišta gdje smo unajmili apartman. Ili smo barem tako mislili.

Tek negdje kod čvora Županja je bilo potrebno upaliti navigaciju pošto tu napuštamo autocestu, skrećemo za Vinkovce i lokalnim putevima do Iloka.

Kad smo došli do tog dijela shvatili smo prave razmjere iseljavanja ljudi iz Slavonije u Irsku ili Njemačku. U selima kroz koja smo prolazili, tek je svaka treća kuća bila osvjetljena, a na cesti nikoga iako nije bilo niti 20.00 sati.

Napokon, nakon malo više od jednog sata truckanja kroz šume i polja, stigli smo u Ilok. Definitivno ovaj kraj koji uključuje Ilok, Vinkovce, Osijek i Vukovar zaslužuje ako već ne autocestu, onda barem magistralu koja će ih sve povezati.

Došli smo do adrese na kojoj smo unajmili, kako smo mislili, apartman. Ispalo je da smo u stvari dobili sobu u stanu koji smo dijelili sa vlasnicom. Mali šok na početku koji je vlasnica vrlo brzo poništila poznatom slavonskom gostoljubivošću. Dobili smo za večeru sve što se u tom trenutku nalazilo u hladnjaku i odličnu svježe pečenu pitu od jabuka. Nakon što smo pojeli koliko smo mogli, obavješteni smo da se slobodno sami poslužimo svime što se nalazi u kuhinji kad nam bude zatrebalo.

Drugi dan

Dan smo započeli tamo gdje smo i stali, za bogatim stolom. Nakon čašice razgovora sa domaćicom, krenuli smo prema Vukovaru.

Pola sata nam je trebalo do Muzeja vučedolske kulture na ulazu u grad. Malo smo uranili pa smo pričekali desetak minuta da se muzej otvori. Sreća nas je pomazila jer je baš taj dan bila akcija pa smo dobili ulaznice u pola cijene.

Muzej je vrlo moderan i interaktivan. Mnoštvo izložaka vrlo precizno dočarava vučedolsku kulturu. Jedan dio je posvećen arheolozima koji su radili na iskapanjima.

Ne znam da li smo ga previdjeli ili stvarno u muzeju nije bilo čak niti replike njihovog najpoznatijeg otkrića, Vučedolske golubice.

Sljedeće odredište je bio Vukovar i rijeka Dunav.

Vukovar stvarno ima potencijala. Prošli smo pored nekoliko vrlo impresivnih zgrada, pivovare koja proizvodi odličan blond ale, a najpoznatija građevina je svakako lijepi dvorac Eltz. Kad se uzme u obzir da svake godine u luku pristane preko 300 riječnih kruzera, čovjek se zapita zašto onda djeluje tako siromašno.

Taman smo došli na vrijeme da se ukrcamo na brod koji će nas povesti u jednosatnu vožnju Dunavom. Uz degustaciju vina vidjeli smo teglenice koje čekaju na iskrcaj, teretnu luku i poznati vukovarski vodotoranj. Nije mi jedino jasno gdje je Johann Strauss mlađi vidio lijepi, plavi Dunav. Boja koja prevladava u toj rijeci je neka kombinacija smeđe i zelene.

Glad se već počela javljati pa smo nakon krstarenja krenuli prema Osijeku.

Osijek je najveći Slavonski grad i četvrti po veličini u Hrvatskoj. Prvi utisak koji čovjek dobije kad dođe u njega je prostranost. Široke ulice i veliki parkovi su svugdje tako da se jako lako diše u ovom gradu. Posvuda su velebne austrougarske zgrade. Sve u svemu jedan lijepi grad po mjeri čovjeka.

Obišli smo osječke zidine, šetnicu uz Dravu, Sakuntala park, spomenik Mačkamami i instalaciju Crveni Fićo. Također je pala i odlična pizza u vrlo ugodnom ambijentu.

Več je bilo prošlo 6 sati, a do apartmana nas je čekalo sat vremena vožnje pa smo se uputili natrag.

Treći dan

Taj dan je bio rezerviran za obilazak Iloka, povratak i obilazak Spomen parka Jasenovac i Parka prirode Lonjsko polje.

Pozdravili smo se sa gazdaricom i obećali da ćemo ostaviti dobre kritike na Bookingu. Stvarno je zaslužila.

Ilok s pravom nazivaju Malim Dubrovnikom. Stara jezgra ima jako dobro očuvane zidine i građevine iz vremena turske invazije.

Spustili smo se do Dunava, malo gledali teglenice kako prolaze, kupili poklone za obitelj u vidu kulenovih seka i krenuli prema Karlovcu. Usput smo još stali u dolini mamuta. Voćnjak u kojem je pronađeno prilično kostiju prethistorijskih životinja.

Jasenovac me je prilično ugodno iznenadio. Očekivao sam da je nakon pada komunizma to spomen područje zapušteno. Upravo suprotno, ovo je jedan od najbolje sređenih muzeja i okolnog područja koje sam vidio. Monumentalni spomenik u obliku cvijeta i dalje stoji nasred sređene livade. Humci dočaravaju gdje su stajale zgrade u koncentracijskom logoru, a sačuvan je i vlak kojim su logoraši dovoženi.

U muzeju su izloženi stvarni predmeti logoraša kao i detaljni opisi rada logora i konstrukcije spomenika.

Za kraj smo ostavili Lonjsko polje. Najprije nam je trebalo prilično vožnje dok smo pronašli ulaz u park. Tamo su nas uputili na kružnu stazu po parku koju nismo obišli do kraja jer je zbog kiše bilo prilično blatno. Zatim smo se vozikali još malo po cesti kroz različita sela oko parka i zaključili da posjet ovom parku trebamo ipak bolje isplanirati jer je to poplavno područje ogromno.

I to je to. Umorni, ali zadovoljni, predvečer smo bili u Karlovcu prepuni dojmova.

Nismo znali da će biti tako teško

Komentari
0

Javi se