Selo roda

Selo Čigoč je smješteno u parku prirode Lonjsko polje, svjetski poznatom po ptičjoj populaciji. Rijeka Sava u srednjem dijelu svog toka teče kroz Panonsku nizinu gdje se izlijeva iz korita stvarajući rukavce i močvare idealne za život najraznovrsnijih letećih ljepotica. U Čigoču obitava jedna od najvećih populacija roda u Europi. Zbog toga je 1994. godine Europska fondacija za očuvanje prirode, Euronatur, proglasila Čigoč prvim europskim selom roda. Najveći broj roda na jednome mjestu živi u Malpartidi de Carceres u Španjolskoj.

Više roda nego ljudi

U Čigoču živi više od 200 roda i samo oko 120 ljudi u savršenoj harmoniji. Gnijezda se nalaze na gotovo svakoj kući, stoga je ovo mjesto savršeno za promatranje roda u njihovom prirodnom i mirnom okruženju. Ljudi se brinu o ovim veličanstvenim pticama pokušavajući ih što manje uznemiravati kako bi sačuvali, a možda i povećali njihovu populaciju.

Svake poslijednje subote u lipnju odvija se manifestacija pod imenom „Dan roda“ sa mnogim kulturnim, rekreativnim i gurmanskim sadržajima.

Interesantno je da je riječ „štrok“ koja na lokalnom dijalektu označava mušku rodu, vrlo slična engleskoj riječi „stork“.

2003. godine Europska asocijacija za cvijeće i okoliš dodijeljuje Čigoču srebrnu plaketu Entente Florale za posebnu atmosferu i okoliš u konkurenciji od 5 700 europskih sela.

• 

Velike ptice, velika gnijezda i veliko putovanje

Rode su stvarno velike ptice. Raspon njihovih krila može doseći 1,5 metara. Njihova gnijezda su također vrlo velika i mogu doseći težinu od 1000 kilograma. Gnijezda su rađena uglavnom od grana drveća, ali će rode iskoristiti sve što im dođe pod kljun, uključujući i šarenu odjeću koju kradu ispred kuća.

Rode obično dolaze u ovaj dio Hrvatske oko 15. ožujka, uvijek u isto gnijezdo, i ostaju do kasnog ljeta i početka rujna kada odlaze za južnu Afriku gdje će provesti zimu. Pošto su veoma velike i teške, a put dugačak, da sačuvaju snagu ne mogu letjeti izravno. Moraju koristiti struje toplog zraka da ih održavaju u letu tako da lete preko Bospora, Turske i Sudana sve do svog odredišta.

Prije polaska rode se okupljaju na poljima čekajući svoje suputnike iz Slovenije i drugih zemalja. Kada napokon uzlete, to je zadivljujuć prizor jer jato može biti dugačko nekoliko kilometara i brojati tisuće jedinki.

Zanimljiva je činjenica da ako mužjaci i ženke, koji su partneri za cijeli život, shvate da je kasno i da neće moći podići mladunce na vrijeme, te godine se neće pariti.

Nema dovoljno dimnjaka za rode

Poznato je da se rode gnijezde na dimnjacima, ali u Čigoču nema dimnjaka baš na svakoj kući.

Razlog tomu je da se u prošlosti porez obračunavao prema broju dimnjaka i prozora na kući. Stoga su ih ljudi jednostavno počeli graditi manje. Dim iz peći bi odlazio na tavan gdje bi sušio i dimio meso, impregnirao grede krovišta i štitio ih od crva. Na taj način je krov postajao dovoljno čvrst da podnese težinu gnijezda.

Kuće su također građene na hrastovim panjevima, i kasnije ciglama, kako bi bile podignute sa zemlje i lakše odolijevale poplavama. Ovako specifičan način gradnje, uvjetovan povijesnim okolnostima, jedinstven je u svijetu.

• 

• 

• 

• 

Izvor galerije: Hrvatska Turistička Zajednica. Autor galerije: Bojan Haron Markičević

Informacije i ostalo

U selu postoji mali edukacijski i informacijski centar kao i mala drvna radiona u kući na broju 26. U ostatku sela se mogu vidjeti tradicionalna oruđa i predmeti s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Također se mogu isprobati tradicionalna jela ovog područja.

Ukoliko volite hodati postoje staze oko sela za one koji vole uživati u samoj prirodi.

Kratki dokumentarac o Čigoču

Klepetan i Malena

Prava ljubav je neuništiva, ne poznaje zapreke i traje vječno. Tako je to u teoriji. Praksa je često malo drugačija, a najljepša ljubavna priča životinjskog svijeta dolazi nam upravo iz Hrvatske. To je priča o dvije rode, Klepetanu i Malenoj, koji su zajedno živjeli u uglavnom sretnoj vezi 15 godina.

Malena živi u Brodskoj Varoši. To je predgrađe Slavonskog Broda, grada na rijeci Savi, također vrijednog za posjetiti zbog svoje utvrde iz vremena otomanske invazije. Prije dvadesetak godina, lovci su joj propucali i slomili krilo. Od tada ona više nije mogla kretati zimi na put u južne krajeve. Da ne bi uginula, brigu o njoj je preuzeo domar lokalne osnovne škole Stjepan Vokić na čijoj kući Malena ima svoje gnijezdo.

Kao što je poznato, dvije rode koje se zaljube ostaju partneri za cijeli život. Tako je Malena 2012. godine pronašla Klepetana. Njihova ljubav trajala je punih 15 godina. Svake jeseni Klepetan sa ostalim rodama odlazio je na jug i nakon sedam mjeseci se vraćao svojoj supruzi.

Obično se vraćao oko 24. ožujka, a njegov dolazak s nestrpljenjem su očekivali i Malena i domar Stjepan. Koliko je njihova ljubavna priča dotakla srca ljudi najbolje govori činjenica da svako Klepetanovo kašnjenje i njegov konačni dolazak sa zebnjom i nestrpljenjem pratili su i mediji, a čak je postojao i live stream Malenina gnijezda.

Ukoliko je zakasnio nekoliko dana odmah su počele kružiti priče da je uginuo, da je prestar i da nije mogao podnijeti put.

Pred par godina izbila je prava afera kad se Klepetan vratio. Kasnio je više od dva tjedna i svi su već bili uvjereni da je poginuo putem. Malena je u međuvremenu provela noć s drugim mužjakom tako da su Klepetana u njegovom gnijezdu dočekala tuđa jaja i suparnik.

Braneći svoje, Klepetan se uhvatio u koštac s uljezom. Nakon deset minuta krvave borbe uspio ga je potjerati. Zatim je razrušio gnijezdo i pobacao jaja te se vratio Malenoj. Čini se da je ipak oprostio prevaru svojoj najdražoj tako da se ova priča nastavila i dalje.

Nažalost, u ožujku 2019. godine, Malena, Stjepan i mediji čekali su Klepetanov povratak, ali on se nije vratio. Možemo samo pretpostaviti da je našao svoje posljednje počivalište negdje na putu povratka svojoj voljenoj.

Autor pozadinske slike: Fraxinus Croat, Wikimedia Commons