Kringa

Jure Grando, prvi vampir

27 studenoga 2020.

Napisao Matija Čaić

Sredina je 17. stoljeća. Dok svijet uživa u ljepotama baroka i znanstvene revolucije, mirno selo imenom Kringa u središnjoj Istri je pod opsadom strahotnog bića. Gotovo šesnaest godina njihov će sumještanin Jure Grando Alilovič terorizirati seljane prije nego što devetorica hrabrih odluče stati na kraj njegovoj tiraniji.

Tko je on?

Jure Grando je rođen 1579. godine i bio je seljak koji je cijeli svoj život proveo u Kringi sa ženom Ivanom i dvoje djece, Anom i Nikolom. Još za života je bio na glasu kao netko s kime ne valja imati posla. Njegova gruba i prijeka narav natjerala je nježnu Ivanu da pobjegne u obližnje selo Sveti Petar u Šumi. Ne mogavši ipak podnijeti razdvojenost od oca njezine djece, Ivana mu se vratila i nastavili su živjeti zajedno. Drugi seljani su ga se bojali jer su ga povremeno znali vidjeti kako hoda selom sa ovcom na jednom ramenu i velikim mačkom na drugom. Ono što ih je posebno plašilo je činjenica da bi tijekom šetnje Jure i mačak pojeli ovcu cijelu. Kada je umro 1656., cijelo selo je odahnulo. Nakratko.

Probuđen iz groba

Kao da ga neka zla sila tjera, ubrzo nakon što je pokopan Jure se počeo dizati iz groba. Hodao bi po selu i kucao ljudima na vrata. I kako bi na koja vrata pokucao tako bi netko u toj kući umro u sljedećim danima ili se teško razbolio. A Jure je izgledao zastrašujuće. Lice mu je bilo razvučeno smrtni smješak, trulo meso i poderana odjeća visjeli bi s njegovog tijela, a pištao bi i siktao kao da vapi za zrakom. Poseban užas je prolazila njegova supruga. Jure bi ju redovito posjećivao i silovao, kao što je to činio dok je bio živ.

Poslijednje poglavlje

Nakon šesnaest godina terora i straha, lokalni svećenik otac Giorgio se tokom noćne šetnje susreo s Jurom licem u lice. I inače zabrinut zbog svega što se događa, Giorgio je spremno podigao raspelo pred lice vampira i viknuo: „Poslušaj Isusa Krista, vampiru! Prestani nas mučiti!“ Začuvši te riječi izgovorene sa takvom vjerom i predanošću, Jure je počeo plakati i bježati. Osjetivši da je vampir ranjiv, Giorgio je okupio seljane predvođene Mihom Radetićem i stao ga proganjati. Kad su ga uhvatili i oborili na tlo, vampir je počeo siktati i bacakati se pokušavajući se osloboditi i pobijeći, ali je Miho uzeo glogov kolac, položio ga na vampirovo srce i udario po njemu čekićem. Umjesto da kolac probije kroz trulo meso, odbio se od vampirove kože i Jure je uspio pobjeći. Odmah u zoru sljedećeg dana,  devetorica su pošla do Jurinoga groba i raskopala ga. Unatoć godinama provedenim između života i smrti, njegovo tijelo je bilo savršeno očuvano sa rumenim obrazima i osmijehom na usnama. Otac Giorgio je ponovo podigao raspelo i zapovijedio: „Gledaj, štrigune! Ovo je Isus Krist koji je umro za nas i spasio nas pakla! A ti vampiru, ti nećeš imati mira!“ Pokušali su mu još jednom probiti srce, ali kolac još jednom nije uspio probiti kožu. Kao poslijednje rješenje, Giorgio je izveo egzorcizam nakon kojeg je Stipan Milašić uzeo pilu i odrezao vampiru glavu. Čim mu je pila zarezala kožu, vampir je strašno kriknuo, a toliko krvi poteklo iz rane da je ispunila cijeli grob, a svi okolo su bili prekriveni njome. Jure je napokon pronašao mir.

U spomen na devetoricu hrabrih njihova imena su uklesana u kamenu ploča koja je postavljena na osnovnu školu.

Prvi vampir

Slovenski znanstvenik Johann Veikhard Valvasor je pisao o Juri Grandu u svom djelu „Slava vojvodine Kranjske“. To djelo se smatra prvim pisanim spomenom vampirapo imenu i prezimenu u svijetu. Inspiriran ovom pričom, John William Polidori je postavio arhetip vampira u svojoj priči „Vampir“ 1819. godine. Kasnije, Bram Stoker je iskoristio taj arhetip da stvori svog slavnog Drakulu.

Druga strana medalje

Postoji, međutim, i jedna druga priča o Juri Grandu koja se nekako sramežljivo provlači i koju malo tko voli pričati.

Prema toj priči Jure je u stvari bio pošten i vrijedan seljak zaljubljen u Ivanu. U to vrijeme u zakonu je postojalo pravo prve bračne noći prema kojemu vlasnik imanja, u ovom slučaju pavlini iz Sv. Petra u šumi, ima pravo na razdjevičenje nevjeste nakon vjenčanja. Jure nije želio svoju voljenu dijeliti ni sa kime te se suprostavio gospodarima na što su ga oni dali ubiti. Miho Radetić je bio izabran za taj posao te je udario Juru krampom po glavi. Nakon toga su ga zakopali misleći da je mrtav.

Međutim udarac je nesretnika samo onesvijestio te se on probudio u lijesu i počeo zapomagati. Čuvši zvukove iz groba, mještani su ga proglasili štrigunom te ga otkopali i odsijekli mu glavu.

S obzirom da su pavlini zabranili da ga se pokopa na groblju, vjeruje se da je njegovo počivalište negdje između groblja i crkve.

Izvor pozadinske slike: www.tasteofadriatic.com

Oslobodilački odred

Komentari
0

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Javi se