Hrvatski Alamo

Otprilike na pola puta između gradova Glina i Dvor, smjestila se utvrda Gvozdansko. Hrvatska je prepuna utvrda i to većih i bolje očuvanih od ove ruševine tako da stvarno nema potrebe ju obići. Osim ako ne znate što se događalo tamo. Nakon što pročitate članak, barem malo će vas zaintrigirati da posjetite to mjesto neviđenog junaštva. Gvozdansko je simbol junačkog otpora do samog kraja koji može biti samo jedan. Smrt.

Gvozdansko

Utvrdu su izgradili grofovi Zrinski. U njoj su imali kovnicu novca te topionicu i ljevaonicu željeza.

Gvozdansko je dobilo na značaju 1556. godine kada su Turci osvojili Novigrad kod Dvora i gotovo oslobodili put uz potok Žirovnicu u dubinu hrvatskog kraljevstva. Jedino što im je još stajalo na putu je bila ova utvrda.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Opsada

Prvi pokušaj osvajanja Gvozdanskog je napravio Malkoč beg. Inače poturica iz ovih krajeva. 1561. godine je pokušao dvaput osvojiti utvrdu, ali je oba puta odbijen.

Uvidjevši da je potrebna bolja priprema za ovako tvrdi orah, Ferhat paša je započeo sa osvajanjem okolnih utvrda kako bi Gvozdansko odvojio od ostatka carstva. U tome je i uspio 1577. godine. U međuvremenu su je Turci od 1571. do 1577. godine još četiri puta bezuspješno pokušali osvojiti.

U ljeto 1577. godine izgrađen je most preko Une i započelo prebacivanje vojske i opsadnih topova da bi 3. listopada započela i opsada Gvozdanskog.

U utvrdi je bilo 300 branitelja od čega samo 50 pravih vojnika i 250 rudara i seljaka dok se ispred utaborilo 10 000 turaka. Plan je bio sačekati da branitelji potroše zalihe i zatim ih prisiliti na predaju. Međutim do početka zime, branitelji su još čvrsto ustrajali u tome da sačuvaju položaj.

Umjesto da se s dolaskom hladnih dana povuče u zimovnike i pričeka proljeće kako bi nastavio opsadu, Ferhat paša je odlučio ostaviti Gvozdansko u okruženju kako branitelji ne bi obnovili zalihe.

Kako to obično biva u svim velikim pričama, zima je te godine bila izuzetno hladna. Turcima su konji ugibali, a noću ih je budio zvuk drveća koje je pucalo od hladnoće.

Promrzli i pothlađeni Turci su još jednom lijepo zamolili branitelje da se predaju kako bi svi mogli poći na toplo i proslaviti Božić. Zahtjev ponovo nije pao na plodno tlo.

Početkom sljedeće godine su branitelji ostali bez hrane te su morali početi jesti pse čuvare. Barem dok im Turci nisu uništili i taj izvor hrane ubacivši strijelama otrovano meso kojim su ih pobili.

Od 9. do 12. siječnja, Turci su izveli još tri napada na utvrdu, ali su svaki put odbijeni. Pretpostavljajući da je moral branitelja nizak zbog hladnoće i gladi, te da su im redovi prorijeđeni topovima, Ferhad – paša je 12. 1. ponovo ponudio predaju i prolaz do slobodnog teritorija. Branitelji su i dalje ostali čvrsti u svojoj odluci da Gvozdansko neće prepustiti neprijatelju.

U noći na 13. sijećanj u utvrdi su se pogasile sve vatre. Pretpostavljajući da je to znak predstojećeg protunapada, Turci su ga cijelu noć budni očekivali. Nakon što napad nije došao, ujutro su uz pomoć topova poduzeli poslijednji odlučan napad i provalili kroz vrata utvrde.

Nikakav otpor im nije pružen, a kad su ušli shvatili su i zašto. U Gvozdanskom nije bilo niti hrane, ni municije ni ogrijeva, a svi branitelji su bili smrznuti na položajima.

Zadivljen neviđenim junaštvom, Ferhad – paša je naredio da se pozove katolički svećenik koji će pokopati mrtve, a sve okolne krajeve je oslobodio plaćanja većine poreza.

Pozadinska slika: https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Gvozdansko_castle_ruin,_Croatia.jpg Autor: Pdluke