Zmajevo oko

Potpuno normalno jezerce

U blizini Šibenika, grada kralja Petra Krešimira IV, u mjestu Rogoznica, na poluotoku Gradina, nalazi se potpuno obično ne preveliko jezero naziva Zmajevo oko. Jezero je slano, okruženo stijenama visokim između 4 i 24 metra, a površina mu je svega 10 000 m2. Najveća izmjerena dubina mu je 15 metara dok je s morem povezano špiljom adekvatnog naziva Zmajevo uho.

Ostali dijelovi zmajeve glave još nisu otkriveni na tom području, ali je zato otkriveno nekoliko legenda o samom jezeru vezanih, naravno, uz zmajeve.

Legenda o dva brata od kojih je jedan bio slijep, a drugi pohlepan

Kako to obično biva u pričama i legendama, u blizini mjesta na kojem je danas jezero živjela su nekoć dva brata. Jedan dobar i jedan dobar samo dok nije došlo do raspodjele nasljedstva. Da bi legenda bila zanimljivija, onaj dobri brat je ujedno bio i slijep.

Dva su brata živjela u slozi i zajedništvu sve dok nije došlo vrijeme podjele obiteljskog nasljedstva. Legenda ne govori kad je to bilo, ali se može pretpostaviti da je to bilo u vrijeme kad su im oba roditelja umrli.

Zbog očitog hendikepa slijepog brata, brat sa boljim vidom je na sebe preuzeo zadaću raspodjele obiteljske stečevine. Iz nepoznatog razloga, slijepi brat je postao vrlo nepovjerljiv te je, da bi se osigurao od možebitnih malverzacija, bacio kletvu riječima: “Ako nisi pravedno podijelio, neka se sve pretvori u jezero.”

Njegovo nepovjerenje je očito bilo utemeljeno pošto se na tom mjestu stvarno pojavilo jezero.

Što je dalje bilo s braćom ne zna se, ali se zna da zmajevi jako vole dragocjenosti i mogu osjetiti blago na velike razdaljine. Tako se zgodilo da je jedan od mnogih zmajeva koji su živjeli nekoć davno, osjetio da je to jezero po nećemu posebno te se potpuno bespravno uselio u njega.

Zmaja je dosta teško izbaciti iz stana koji si on odabere, za to je potreban mlad, hrabar i vrlo vješt junak kakvoga nije bilo u blizini. Zmaj se u međuvremenu prilično osilio pa je uskoro počeo zahtijevati od lokalnih seljaka svake godine najljepšu djevojku i najdeblju ovcu.

Što se dalje dogodilo sa zmajem nije još otkriveno. Razumna pretpostavka je da je naišao mlad i dobro naoružan junak koji je stao na kraj njegovim nerazumnim zahtjevima.

Legenda o zmaju Murinu

Druga legenda govori o vrlo konkretnom zmaju kojemu znamo čak i ime, roditelje i adresu stanovanja. Adresa je dvorac na otoku Velika Smokvica, a ime mu je bilo Murin. Roditelji su mu bili bogovi Posejdon i Hera što znači da je bio vanbračno dijete jer je Hera bila žena boga Zeusa.

Murin je vladao gradom – državom Heraklejom koja se prostirala na ovom području i štitio stanovnike od osvajača pošto nitko nije dovoljno lud da napadne područje koje čuva zmaj. Kao plaću za zaštitu, stanovnici Herakleje su mu svake godine na ljetni solsticij davali najljepšu djevojku za ženu. Da se ne bi pomislilo da je zmaj poligaman i da je skupio priličan harem u dvorcu, važno je napomenuti da niti jedna nesretnica nije preživjela prvu bračnu noć.

Takvoj suradnji odlučio je stati mlad, hrabar i dobro naoružan junak Aristoles praunuk puno poznatijeg argonauta Jazona. Aristoles je bio naoružan kopljem kojeg mu je iskovala božica Atena uz pomoć kovača Hefesta. Vjerojatno najboljeg kovača svog vremena pošto je kovao oružje i opremu i za ostale bogove. Atena je iskovala koplje od mjesečeve prašine.

Uz takvog junaka neizbježno ide i adekvatan konj. Jedino biće koje je dovoljno dostojno da ga nosi u boj je krilati konj Pegaz. Na njemu je Aristoles doletio do Herakleje, vjerojatno nekim potpuno drugim poslom. Na zmajevu nesreću, Aristoles se smrtno zaljubio upravo u djevojku koja je te godine trebala biti predana Murinu. Takva situacija je neizbježno dovela do konflikta.

Aristoles je dojahao (doletio) do zmajevih dvora i izazvao ga na dvoboj za srce lijepe djevojke kojoj nismo uspjeli saznati ime. Dvoboj se imao odigrati na poluotoku Gradina u današnjoj Rogoznici.

Dvoboj je trajao neodređeno dugo i uz prisustvo nepoznatog broja posjetitelja. Ono što se sljedeće zna je da je Aristoles smrtno ranio Murina i tako odnio pobjedu. Zmaj je u bijesu zbog poraza i skorog završetka svoje vladavine uzrokovanim smrću, iskopao oči i jedno bacio daleko iza otoka Mljeta dok mu je drugo iskliznulo i palo pod noge rastopivši kamen i stvorivši udubinu. Ovu udubinu je kasnije ispunilo more i tako stvorilo jezero Zmajevo oko koje je ime dobilo po načinu na koji je nastalo.

Zmajevi su bića veoma snažne magične energije tako da se dio te čarolije prelio u jezero pa ono ima svojstvo podariti vječnu ljubav zaljubljenom paru koji se okupa u njemu. Par će također ostati zauvijek zajedno (ovo je možda potrebno shvatiti s određenom dozom skepse jer nije objašnjeno kako u tom slučaju smrt djeluje na zaljubljeni par), a djeca će im biti zdrava i mnogobrojna.

Dakle svi vi koji niste sigurni u svoju ljubav, a želite ostati zajedno zauvijek, vaše rješenje se zove Zmajevo oko.

Pozadina svega

U svakoj legendi ima ponešto istine. Evo koja neobična karektiristika je potaknula ove dvije, a nadam se i vas da posjetite ovo mjesto.

Svakih nekoliko godina Zmajevo oko se pretvori u pravi pakao. Voda se zamuti, zavrije i pobije sva živa bića koja nisu kroz Zmajevo uho pobjegla u more. Kao i svakom pravom paklu, okolicom se proširi miris sumpora. Taj događaj se naziva buđenjem zmaja.

Nakon što se jezero razbistri, živi svijet se vrati i nastavlja živjeti svojim tokom do sljedeće apokalipse.

Ta pojava se naziva prevrtanje vodenog stupca ili anoksija.

Dno jezera je puno sulfida koji se otapaju u vodi. Kad se površina jezera naglo ohladi, ta teška voda potone na dno dok se toplije voda digne na površinu i usput veže na sebe sav kisik. To uništi sav aeroban živi svijet, a na površini se pojave mjehurići i miris sumpora.

Još nešto neobično

Također je zanimljiva činjenica da su životinje u jezeru mnogo veće od pripadnika iste vrste koji žive u moru. Zbog te zanimljive karakterisitke ribari ponekad znaju svoj ulov baciti u jezero i pokupiti ga sljedeće godine kad naraste.

Pozadinska slika: Виктория Бородинова from Pixabay