Sveta Gera je strateški potpuno nebitno područje na Hrvatsko – Slovenskoj granici tako da je vrlo nejasno zbog čega se ove dvije velesile konstantno spore oko teritorijalnog pretenderstva nad njom.
Slovenci ju zovu Trdinov vrh i imaju vojnu postaju gore. Hrvati se ne daju pa su izgradili skoro pa autocestu kroz šumu da planinari i izletnici lakše i u većem broju mogu doći na vrh.
Uglavnom, put svim ljudima dobre volje je otvoren i neće biti pucnjave niti na koga.
Start
Iako je tog jesenjeg jutra kiša nagovještavala cjelodnevnu akciju, to nije nimalo omelo svih četvero pripadnika EPD-a Dr. Franjo Tuđman da se okupe na kavi, opskrbe pivom u obližnjem dućanu kao što je i red i veselo krenu na pohod.
Vožnja autom kao i svaka druga nije vrijedna spomena osim što smo se negdje nakon Krašića počeli ogledavati za možebitnim lokacijama na kojima ćemo obnoviti snagu nakon silaska.
Sošice
Početna točka uspone na nekoliko vrhova i znamenitosti ovog područja je selo Sošice i njegova jedina birtija.
Tu je pala druga kava i prva rakija dok su se dogovarali detalji uspona. Pošto nije sve bilo dogovoreno uz prvu rakiju, naručili smo još jednu pa smo imali dovoljno vremena i za ispričati koju anegdotu sa nekih od prijašnjih ekspedicija.
Na cesti
Time su se stekli svi uvjeti da se krene na uspon pa smo se uputili cestom u smjeru putokaza koji nam realno nije niti trebao.
Jednolični ritam koraka pokrenuo je i moždane vijuge te se ubrzo razvila filozofska rasprava kao što to obično biva kad se ljudi pozamašnih umnih mogućnosti nađu u inspirativnom okruženju. O temama rasprave se ne isplati govoriti jer su se mijenjale brže nego što saborski zastupnici mijenjaju stranke.
Prva kraća pauza je bila na raskršću gdje je jedan put bio zapriječen natpisom „Zabranjen prolaz“. Prihvatili smo to kao da je zabranjen prolaz do obližnjeg vodocrpilišta i svejedno krenuli namjeravanim putem, ali ne prije nego što smo na sva usta nahvalili jednog od članova koji je baš u tom trenutku izvukao pljosku tekuće motivacije.
Napustili smo cestu i uspon nastavili klizavom i blatnom stazom kroz šipražje koje je jesen ofarbala u šarene boje.
Nakon tog prečaca, vratili smo se na stazu i raskršće gdje je došlo vrijeme i za ozbiljnije promišljanje u kojem ćemo smijeru i kuda vode ostali putevi. Tu se nismo previše zadržavali jer je cilj bio blizu pa nas je to vuklo dalje.
Nakon nekih dva sata pješačenja, stigli smo na livadu podno vrha i televizijskog tornja. Idealno mjesto za fotosession.
Sveta Gera
Napokon smo se našli i na samom vrhu. Tu je odmah pala piva za uspješan uspon i nešto za ubaciti u kljun. Inače je sami vrh sasvim dobro opremljen dvjema kapelicama, već spomenutim tornjem i pogledom na cijelu Sloveniju. Vrijeme je bilo oblačno pa se Triglav nije vidio, ali smo svejedno uputili planinarski pozdrav u njegovom generalnom smjeru.
Unutrašnjost crkve Sv. Gere 
Kapelica Sv. Elije 
Pogled na Sloveniju 
Nekoliko podataka o Sv. Geri 
Nekoliko podataka o vrhu Sveta Gera 
Crkva Svete Gere
Za povratak smo se odlučili udariti kraćim putem kojim nam je trebalo pola sata duže pa smo zaključili da to uopće nije kraći put nego samo naporniji.
Okrijepa
Uspješan uspon i dan općenito smo zaključili svježom pastrvom sa žara, još jednom pivom (četvrtom sve skupa) i brdom krumpirića.
E da, i kiša nas nije smetala. Zapravo skoro da i nije padala iako je djelovalo kao da hoće.
Komentari
0