Svjetski poznati Moulin Rouge, ili po hrvatski Crveni mlin, kao prvo uopće nije mlin već dvorana, a kao drugo, naziva se crvenim samo zato što mu je fasada crvene boje. U Hrvatskoj postoji pravi crveni mlin koji je dugo godina služio za mljevenje žita, a obojan je ljudskom krvlju.
Strašne priče i čista rijeka
Svi ljubitelji strašnih priča i kupanja na čistim rijekama, mogu doći na svoje u selu Donje Stative svega par kilometara od Karlovca. Tamo postoji veoma popularno kupalište Kod Krvavog mlina na rijeci Dobri koje osim čiste i osvježavajuće vode nudi i nimalo veselu povijest obližnje građevine od koje su sada ostali samo temelji.
Prva krv
Mlin i pripadajući slap su izgrađeni negdje krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Mjesto za gradnju je odabrano tako da bude na dometu pušaka iz dvora u Stativama kako bi se lako branili. Imao je četiri mlinska kamena koje su obitelji kmetova dobivale u svojevrsnu koncesiju. Tri kamena su opsluživale obitelji Mikšić, Martinac i Erdeljac, međutim pravim vlasnikom mlina se smatrao plemić Haraminčić koji im nije priznavao pravo da se tim mlinom koriste.
Pošto je svoje obaveze državi rješavao tako da je održavao odred vojnika, Haraminčić je 1843. godine pozvao njih i odred kapetana Stanisavljevića da mu pomognu prisvojiti mlin. Ljutiti seljaci nisu bili skloni popustiti pred takvim pritiskom i prepustiti vlastelinu svoj izvor zarade te su okupili vlastitu družinu koja će se oduprijeti vojnicima.
Međutim seljaci naoružani samo seljačkim alatkama nisu bili u stanju oduprijeti se dobro naoružanim i obučenim profesionalnim vojnicima tako da je bitka završila pogubno po njih. Gotovo svi su pobijeni puškama ili sabljama, a samo se jedan iz obitelji Erdeljac uspio spasiti. On je bio ranjen puškom topovnjačom, ali se uspio provući uz vreteno mlinskog kola i preplivati na drugu obalu Dobre do svoje kuće.
Od tada se mlin u Stativama naziva krvavim, a da bi se u budućnosti spriječilo nasilje, sudskom odlukom je riješeno imovinsko pitanje i seljaci ga od tada koriste neometano.
Još malo krvi
O drugom krvoproliću se ne zna mnogo. 1919. godine je došlo do svađe među braćom Mikšić. U tučnjavi koja je uslijedila jedan brat je nožem smrtno ranio drugog, ali ovoga je bijes dovoljno dugo održao na životu da mu vrati udarac tako da su obojica poginula.
I krv je opet potekla Dobrom.
Komentari
0