B.A.S.E. skokovi i balonom u središte zemlje

B.A.S.E. – Building (zgrada), Antenna (antena, stup), Span (luk, most), Earth (prirodna formacija, stijena)

B.A.S.E. skokovi su oblik ekstremnog sporta koji obuhvaća skokove s padobranom sa visokih prirodnih ili umjetnih formacija.

Jama Mamet

Zvuči neobično povezati B.A.S.E. skokove, koji se obavljaju s visokih građevima ili stijena, let balonom u visine i jamu koja prodire u dubine krškog područja. Po tome je jama Mamet jedinstvena u Hrvatskoj i rijetka takva lokacija u svijetu.

Tko ju je točno otkrio, ne zna se. Vjerojatno neki pastir tražeći zalutalu kozu ili ovcu i uživajući u ljepotama morske strane južnog Velebita. Ono što se zna je da ju prvi puta spominje putopisac Josip Poljak u svom Vodiču po Velebitu iz 1929. godine. 39 godina kasnije, 5. srpnja 1968. speleolog Hrvoje Malinar se prvi spustio na njeno dno.

Jamu pogodnom za ekstremne rekorde čini njen otvor koji je najveći u Hrvatskoj. Eliptičnog je oblika i dimenzija 60 x 70 metara. Dubina joj je 206 metara, a dno je veličine 87 x 157 metara.

Felix Baumgartner

Felix Baumgartner je austrijski B.A.S.E. skakač. Drži nekoliko svjetskih rekorda od kojih je najpoznatiji njegov skok s ruba Svemira 2012. godine kada je skočio s visine od skoro 40 000 metara, u padu probio zvučni zid i sretno sletio na označeno mjesto.

Skok u jamu Mamet se smatra jednim od najzahtjevnijih u svijetu pošto je prilično uska, a padobran je potrebno otvoriti u točno određenom trenutku. Prerano otvaranje može dovesti do udaranja o stijene dok kod prekasnog otvaranja postoji mogućnost da skakač ne uspije dovoljno usporiti pad. Stoga su pripreme trajale više od godinu dana, a obuhvaćale su i izradu posebnog padobrana koji omogućuje brže propadanje i doskok na manju površinu. Sponzora radi, postavljeno je i mnoštvo kamera u i oko jame kako bi svaki trenutak bio snimljen. Organizirana je i ekipa za brzo spašavanje ukoliko nešto krene po zlu, a na dnu jame su čekala dva liječnika sa opremom za oživljavanje.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Nakon što su sve pripreme završene, skok je bio planiran za 25. rujna 2004. godine. Ekipa je došla na poziciju, ali se vrijeme naglo pogoršalo. Inače je na Velebitu teško predvidjeti vremenske prilike s obzirom da se nalazi na granici između primorske i kontinentalne Hrvatske tako da ta planina služi kao svojevrsni zid za niske, kišonosne oblake, a po snažnom vjetru je ovo područje nadaleko poznato. Loše vrijeme je odgodilo skok za četiri dana.

Napokon se 29. rujna vrijeme smirilo i Felix je mogao skočiti.

Svaka sekunda skoka je bila pomno isplanirana. Nakon što je skočio, proveo 7,5 sekundi u slobodnom padu i za to vrijeme preletio 140 metara, uređaj u odijelu je Baumgartneru javio da je vrijeme da otvori padobran. Nakon što ga je otvorio, napravio je blagi zaokret i uspješno sletio na za to određeno mjesto. Sami skok je trajao 10 sekundi.

Ivan Trifonov

Dok mnogi u njegovim godinama uživaju u mirovini, igri s unucima i miru svoje kuće i vrta, Ivan Trifonov je odlučio napraviti nešto što još nitko nije, letjeti balonom na vrući zrak ispod zemlje.

Točno 10 godina nakon Bumgartnerovog skoka u središte zemlje, još jedan Austrijanac je odabrao Mamet jamu za svoj podvig. Ovo “Austrijanac” treba prihvatiti sa određnom rezervom jer Trifonov ima također i hrvatsko državljanstvo. To je vjerojatno učvrstilo odluku ovog tada 70-godišnjaka da svoj let obavi upravo u Hrvatskoj.

Inače je Trifonov veoma iskusan pilot balona na vrući zrak i vlasnik čak 5 Guinnessovih rekorda.

Pošto je balon morao biti manji od uobičajenog, a samim time je imao i manji uzgon, da bi se smanjila masa koju treba podići sa zemlje, spustiti u jamu i opet podići na površinu, košara za pilota je uklonjena. Umjesto nje su ostale samo plinske boce s gorivom za plamenik koje su uokvirene željeznim cijevima kako bi pilot ipak bio stabilniji.

Znatiželjnici su ovoga puta ipak mogli malo duže uživati u letu nego prilikom ranijeg pothvata jer je let trajao čak 25 minuta i uspješno završio povratkom Trifonova na površinu.