loading . . .
loading . . .

Milka Trnina

Otkrijte

“Mladi orao, kad pokuša prvi puta izletjeti, ne leti oko gniezda kao vrabac već se diže odmah u oblake.” – povjesničar Franjo Kuhač o Milki Trnini

“Njezino prekrasno pjevanje u ovoj ulozi (Elizabeta u operi “Tannhauser” op.a.) jedanput je opisano kao čudo suzdržljivosti i uviđavnosti – bez ijednog forsiranog ili loše postavljenog tona, bez trenutnog žrtvovanja kvalitete ili prave boje samo zato da bi se postigla efektna zvučnost.” – Herman Klein u svojoj knjizi “Great women – singers of my time”

Početak

Katarina Milka Trnina je najveća hrvatska operna pjevačica i jedna od najvećih u svijetu ikada.

Rođena je u Vezišću pored Ivanić Grada 19. 12. 1863. godine. Nakon što joj otac umire od upale pluća odlazi u odgajalište Sestara milosrdnica nakon čega brigu o njoj preuzima ujak. S obzirom da je ujak bio dobar prijatelj s Idom Wimberger Brkić, voditeljicom privatne škole pjevanja, Milkin talent je otkriven već u njenim dječjim godinama. Tu školu pjevanja Milka pohađa od 1876. do 1879. godine.

Već 10. studenog 1879. ostvaruje prvi javni nastup u Narodnom zemaljskom kazalištu u Zagrebu. Jedan od najvećih hrvatskih pisaca, August Šenoa, je bio toliko oduševljen šesnaestogodišnjom pjevačicom da je savjetovao da ju se pošalje na bečki konzervatorij kod tada najboljega glazbenog pedagoga Josepha Gansbachera. 11. travnja 1882. godine ostvaruje prvu opernu ulogu u istom kazalištu u Zagrebu kao Amelija u Verdijevoj operi “Čuvidski ples” i time počinje njezin strelovit uspon u tom svijetu.

Osim rijetko viđenog talenta, Milku su prije svega krasili visoka inteligencija, široka opća kultura te izuzetna marljivost i predanost.

Wagnerijanska pjevačica

Iako je bila prva koja je pjevala Toscu u londonskom Covent Gardenu i Metropolitanu u New Yorku, Milka je ostala zapamćena kao najbolja pjevačica Wagnerovih junakinja. Giacomo Puccini, skladatelj “Tosce”, je tvrdio da se niti jedna druga ne može mjeriti s Milkom u interpretaciji njegove opere. Haljina u kojoj je nastupala igrajući Toscu može se vidjeti u Muzeju grada Zagreba. Drugi kritičari su bili jednoglasni u tome da je jedino Milka interpretirala Wagnerove junakinje upravo onako kako ih je sam autor zamišljao. Unatoć tome interesantan je podatak da je samo jednom nastupila na Bayreuthu.

Bayreuth je festival u Njemačkoj na kojem se izvode isključivo djela Richarda Wagnera, a koji je on sam osnovao željevši postići financijsku neovisnost i samostalno promovirati svoja djela.

Na prvom nastupu Milke u Bayreuthu, Wagnerova udovica Cosima Wagner nije bila zadovoljna njezinim nastupom tako da joj više nikada nije uputila pozivnicu.

Niti plemići niti tvorničari

Prepoznata u opernom svijetu kao vrhunska i strastvena izvođačica, Milka dobiva sve najveće počasti. Postaje članicom državne opere u Munchenu i dobiva počasnu titulu bavarske dvorske komorne pjevačice.

Osim dvorova, na njezin glas nije ostao imun niti švicarski tvorničar Varl Russ Suchard. On je i inače bio veliki obožavatelj Wagnerovih djela pa je, očaran njezinim pjevanjem, svoj i danas najpoznatiji proizvod, čokoladu Milku, nazvao upravo po njoj.

U lipnju 1896. godine pozvana je da nastupa na svečanosti povodom krunidbe ruskog cara Nikolaja II. Tamo pred kraljevskim parom izvodi “Izoldinu ljubavnu smrt” iz, naravno Wagnerove, opere “Tristan i Izolda”. Za savršenstvo izvedbe, sam car Nikolaj ju je nagradio dijamantnim brošem s rubinima. Taj broš se i danas može vidjeti u Muzeju za Umjetnost i Obrt u Zagrebu.

Milkine izvedbe su proglašavane “naelektritiziranima”, a kritičari su njezin dramatični sopran opisivali kao savršen bilo da pjeva talijanska ili njemačka djela. Uspoređivali su je s najvećim glumicama i pjevačicama u povijesti poput Eleonore Duse ili Sarah Brnhard.

Povratak u Zagreb i smrt

U Institutu Glazbene Umjetnosti u New Yorku, Milka 1906. i 1907. godine održava poduke pjevanja. Nažalost, zbog ozbiljnih problema i neuspješne operacije mimičkog živca, naglo mora završiti karijeru. Mimički živac je upravo onaj koji upravlja gestama lica što je za vrhunsku opernu pjevačicu izuzetno važno. Svoj poslijednji nastup je ostvarila kao Sieglinda u operi “Valkire” iz Wagnerovog ciklusa “Prsten Nibelunga” u Prinzregententheateru 1906. godine.

Pošto nikada nije snimila komercijalni glazbeni uradak, fragmenti Milkinoga glasa su sačuvani jedino Maplesonovim cilindrima za vrijeme jednog nastupa u Metropolitanu.

Iz New Yorka se vraća u Zagreb gdje, 1923. godine, postaje počasnom članicom Glazbene akademije i voditeljicom odjela solo pjevanja. Jedna od učenica joj je i Zinka Kunc koja će i sama postati opernom divom i osvajati velike svjetske pozornice.

Baš poput oca, i Milka umire od upale pluća 18. svibnja 1941. u Zagrebu. Njezina poslijednja želja je bila da pogreb bude skroman, bez govorancija, da se održi prije podne i da se sav novac namijenjen za vijence i cvijeće donira u dobrotvorne svrhe. Svoju ljubav prema domovini u kojoj je boravila tako malo izrazila je željom da joj se nad otvorenim grobom odsvira samo hrvatska himna “Lijepa naša”.

U njezinu čast u najljepšem hrvatskom nacionalnom parku, Plitvičkim jezerima, je postavljena spomen ploča, a jedan slap je nazvan po njoj.

U 24 godine profesionalne karijere, Milka je ostvarila 65 različitih uloga i preko 1200 nastupa što znači da je u prosjeku nastupala više nego jednom tjedno.

Budite prvi koji će otkriti neistraženu Hrvatsku

Upišite se na našu listu i prvi pročitajte nove priče.

Copyright 2018 Croatia Undiscovered