loading . . .
loading . . .

Hrvatski Alcatraz

Otkrijte
Položaj

Otoci su oduvijek bili dobra mjesta za legendarne kaznionice. Alcatraz i Australija ne zahtijevaju posebna pojašnjenja, Chateau d’If je utvrđeni otok gdje je grof Monte Christo nepravedno proveo 14 godina, a Sv. Helena je, naravno, najpoznatija po Napoleonu koji je tamo bio izgnan. Goli otok i Sv. Grgur su najpoznatiji i najstrašniji hrvatski primjeri takvih kaznionica. Goli za muškarce, a Grgur za žene.

Tadašnja vladajuća Komunistička partija, na čelu sa Josipom Brozom Titom, izgradila je kaznionicu uzevši za primjer ruske gulage pošto se smatralo da zatvorenika ne treba samo izdvojiti iz društva nego ga i preodgojiti da opet postane produktivan i pošten član tog istog društva.

Ovaj jedini hrvatski gulag smješten je u podvelebitskom kanalu blizu Senja, otprilike 6 kilometara od obale i 5 kilometara sjeverno od otoka Raba. Snažna i česta bura koja nanosi sol na taj mali otok površine svega 4,5 kvadratnih kilometara, učinila je tlo neplodnim za bilo kakav ozbiljniji biljni svijet pa je zbog toga otok i dobio ime Goli. Danas su mu jedini stanovnici ovce koje pasu rijetko bilje među ruševnim zgradama koje i dalje podsjećaju na slavne dane najzloglasnijeg zatvora na Balkanu.

Povijest

Tijekom Prvog svjetskog rata, tadašnja Austrougarska je na Golom otoku izgradila logor za ruske zarobljenike s istočnog bojišta. Tada je to još uvijek bio običan, dosadan zatvor. Vojnike su tamo jednostavno odvodili da pričekaju kraj rata ili budu razmijenjeni.

Puni potencijal Goli počinje iskorištavati 1948. godine kada komunistička vlast tamo osniva radni logor za političke zatvorenike, najčešće one za koje se sumnjalo da surađuju s ruskim Infrombiroom.

  1. godine logor prelazi u nadležnost tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske pa se i krug njegovih štićenika proširuje na sve kriminalce i delinkvente za koje vlast smatra da ih se treba preodgojiti.

Logor je napokon zatvoren 1986. godine.

Ubijanje čovjeka u čovjeku
  1. srpnja 1949. godine počinje zloglasno razdoblje Golog otoka. Tada je na njega pristiglo prvih 1200 zatvorenika. S obzirom da još nije bilo izgrađeno pristanište, zatvorenike su čuvari jednostavno primili za ruke i noge i izbacili ih na stijene. U zatvoru ih je čekalo 14 baraka za smještaj i grupa čuvara.

Čuvari su ovdje bili samo da paze na bijeg. Od samog početka je zamišljeno da se zatvorenici brinu sami za sebe, posebice što se tiče kažnjavanja. Čuvari se nišu osobito miješali u sukobe među njima niti ih je to posebno brinulo.

Ubrzo je stigla druga grupa od 1000 zatočenika i tu se pokazalo pravo lice Otoka. Zatvorenicima iz prve grupe je bilo naređeno da se poredaju u „špalir“, dvored kroz koji su morali proći pridošlice, i kako bi koji od njih prolazio morali su ga što jače i okrutnije udarati. Tko nije dovoljno jako udarao i sam je bio osuđen na prolazak kroz špalir.

U toj drugoj grupi bili su skriveni i agenti provokatori koji su zatvorenicima govorili da će biti oslobođeni ukoliko budu slušali naređenja i huškali ih protiv ostalih. Ubrzo je njihov trud donio ploda pa su se dvije skupine sukobile pri čemu je poginulo dvoje ljudi, a tridesetak ih je bilo ozlijeđeno.

Na Golom otoku se nije pokušavalo uništiti tijelo, već ubiti čovjeka u čovjeku

Lak dolazak na Otok

U početku je Goli bio predviđen za političke zatvorenike, stvarne ili izmišljene neprijatelje Komunističke partije. Ponekad je bila dovoljno samo da netko posumnja u drugog i taj bi završio u brodu koji ga je vozio u kaznionicu. Često i bez suđenja.

Od zatvorenika se očekivalo da govore o svojim susjedima, prijateljima i rodbini i prokazuju neprijatelje države. Onoga tko nije surađivao ili nije znao ništa korisno reći proglašavali bi bojkotiranim zatvorenikom. Takvome bi žicom vezivali krpu na leđa i svakome je bilo dozvoljeno, dapače i poželjno, da ga udara. Navečer bi ga pred spavaonicom čekao takozvani „topli zec“, špalir sličan onome pri dolasku na otok.

Najgora stvar koju je bilo tko mogao reći ispitivačima je bila da je nevin. Tko će otići na otok određivala je Uprava Državne Sigurnosti (UDBA), nepogrešiva služba za zaštitu pravnog poretka. Ukoliko bi netko nevin završio na Otoku to bi značilo da je UDBA pogriješila, a ona ne griješi. Tko je završio tamo sigurno je nešto sagriješio, ili barem grješno pomislio.

Na jednoj zgradi blizu pristaništa stajao je veliki natpis „Briga Partije za naše zdravlje svijetao je primjer čovječnosti“. Natpis koji dovoljno govori sam za sebe.

Petrova rupa

Petrova rupa je bio poseban dio zatvora nazvan po Petru Komneniću, prvom zatvoreniku koji je tamo završio. I to je stvarno bila rupa, boksitna jama dubine sedam i širine 20 metara sa zidom visokim 3 metra i stražarnicama okolo. U nju su uglavnom bili odvođeni visoki dužnosnici, a bilo je prostora za 130 „posebno opasnih“ zatvorenika.

Radni dan

Kad ne bi tukli druge zatvorenike ili bili ispitivani zatvorenici su dan provodili tucajući kamen. Da taj posao ne bi bio previše lagan nije im bilo dopušteno koristiti nikakvo oruđe već bi kamen stavili na jedan veći i drugim kamenom udarali po njemu.

Za okrjepu su dobivali dva decilitra vode dnevno što je, posebno u ljetnim mjesecima, bilo puno premalo tako da su se još brže umarali i razbolijevali.

Pouzdaniji zatvorenici koji su bolje surađivali s čuvarima dobivali su lakše i produktivnije poslove. Radili su u pilani, proizvodili šljunak u drobilici kamenja, popravljali manje brodove, proizvodili željezne konstrukcije i pločice. Sve to uglavnom za talijansko tržište.

Bijeg i brojke

Bijeg s Golog otoka je bio veoma težak, ako ne i nemoguć. Ako bi netko i uspio pobjeći budnom oku stražara čekalo ga je 6 kilometara mora za preplivati sa vrlo jakim strujama, visokim valovima i strmim obalama. Komunističke vlasti su vrlo uspješno sakrile podatke o bjeguncima tako da se ne zna da li je itko uspio pobijeći mada se nagađa da nekolicina ipak je. Naravno, puno više ih je poginulo pri pokušaju.

Kad se sve zbroji smatra se da je kroz kaznionicu prošlo oko 16 500 ljudi od kojih je 500 tamo i ostalo.

Sveti Grgur

Sveti Grgur se nalazio oko 3 kilometra sjeverozapadno od Golog otoka i na njemu je od 1948. do 1988. bila ženska kaznionica sličnog tipa kao Goli otok mada ne toliko okrutna. S obzirom da nije bio toliko u upotrebi malo podataka se sačuvalo o Sv. Grguru.

Danas je ipak puno pitomiji od Golog. To je zelen otok po kojem slobodno lutaju jeleni lopatari, a postoji čak i restoran.

Kako do tamo?

Niti do jednog od ova dva otoka ne postoji izravna brodska linija, ali se povremeno organiziraju izleti s otoka Raba ili Krka.

 

Pozadinska slika: www.wn.com

Budite prvi koji će otkriti neistraženu Hrvatsku

Upišite se na našu listu i prvi pročitajte nove priče.

Copyright 2018 Croatia Undiscovered